Kad su cvetale tikve – Beogradsko dramsko pozorište

Kad su cvetale tikve - Beogradsko dramsko pozorište, Tiket Klub
Kad su cvetale tikve - Beogradsko dramsko pozorište, Tiket Klub
Kad su cvetale tikve - Beogradsko dramsko pozorište, Tiket Klub
Kad su cvetale tikve – Beogradsko dramsko pozorište

Kad su cvetale tikve

Beogradsko dramsko pozorište

Pisac: Dragoslav Mihailović

Režija: Boban Skerlić

Vreme trajanja: 2h20min

O DELU

„Evo, lišeni slave svoje, u poniženju velikom stojimo, vodjeni silom kuda nećemo“

Danilov učenik, XIII-XIV vek (moto romana Dragoslava Mihailovića preuzet iz srpskih, srednjovekovnih spisa)

Drama „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića koliko god da je dvojako svedočanstvo povesnih socijalno-političkih previranja iz nedavne prošlosti, toliko je iznad svega upečatljiva, snažna i onespokojavajuća intimna priča o rastegljivosti granica ljudskosti i morala. Univerzalnu, gotovo arhetipsku, temu o prevazi osećaja potrebe za odbranom sopstvene časti i dostojanstva nad nametnutim, svepritiskajućim, ali opšte prihvaćenim društvenim normama i zakonima (koje itekako zavise od istorijskog trenutka i poretka), Mihailović postavlja u radikalno dramaturški defragmentisane i na prvi pogled lokalno-političke okvire (komunistička diktatura, Rezolucija Informbiroa, Goli otok), dajući tako „Tikvama“ vanvremensku notu. Koliko je krajem šezdesetih godina ova drama (kao i roman, uostalom) delovala jeretično u vaspostavljenoj hijararhiji u pokušaju otvaranja novih sloboda govora i mišljenja, te bila proglašena za „subverzivni“ akt u podrivanju postojećeg i uvreženog sistema, načinjala tabu teme golootočkih stradanja i surovo nasilnog uvodjenja uniformnosti i poslušnosti; toliko ona danas dotiče pre svega intimnom ispovešću glavnog aktera i svedoka minulog doba, Ljube Vrapčeta o sudbinskom tragizmu jednog vremena u kome pojedinac čvrstih moralnih postulata nikako nije mogao da opstane čistih ruku. Uostalom, sudbina junaka koji se od proste, pravedne duše pod pritiskom okolnosti/sistema pretvara u hladnokrvnog ubicu osvetnika, tema je koja se provlači od antičkih vremena, preko Šekspirovih dela, do današnjeg trenutka. Ono što je Mihailovićev pomak svakako je ostavljena mogućnost slobode izbora kazne: Ljubu Vrapčeta neće sustići ni gnev Bogova, ni ljudski zakoni. On odlazi u dobrovoljno izgnanstvo, lišen kontakta sa sopstvenim korenima i nasledjem, a njegova kazna je u užarenu nostalgiju pretočena griža savesti. Tako i baš zato on postaje “junak našeg doba”.

Maša Stokić

O PISCU

Dragoslav Mihailović rodjen je 1930. godine u Ćupriji. Diplomirao je na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Beogradu i profesionalni je pisac. Kao devetnaestogodišnjak je uhapšen iz „političkih razloga“ i od 1950. do 1952. godine bio je u zatvorima u Ćupriji, Kragujevcu i Beogradu (Ada Ciganlija), kao i u logoru na Golom otoku. Rehabilitovan je 2006. godine.

Objavljena dela: „Frede, laku noć“ (pripovetke), 1967; „Kad su cvetale tikve“ (roman), 1968; „Petrijin venac“ (prozni ciklus), 1975; „Čizmaši“ (roman), 1983; „Uhvati zvezdu padalicu“ (pripovetke), 1983; „Uvodjenje u posao“ (drame), 1983; „Vijetnamci“ (scenario za igrani film), 1990: „Lov na stenice“ (1993; „Gori Morava“ (roman), 1994; „Goli otok I-III“ (dokumentarna publicistika), 1990-1995; „Odlomci o zlotvorima“ (proza), 1996; „Zlotvori“ (roman), 1997; „Kratka istorija satiranja“ (studija), 1999; „Jalova jesen“ (pripovetke), 2000; „Crveno i plavo“ (ogledi i članci), 2001; „Treće proleće“ (roman), 2002; „Vreme za povratak“ (besede), 2006; „Majstorsko pismo“ (besede i članci), 2007; „Preživljavanje“ (zbirka pripovedaka), 2010; „Skupljač“ (drama), 2011; “Goli otok IV-V” (dokumentarna publicistika), 2011-12.

Njegovi romani i pripovetke prevedeni su na: albanski, beloruski, bugarski, grčki, danski, engleski, litvanski, madjarski, makedonski, nemački, poljski, rumunski, ruski, slovački, slovenački, francuski, češki, švedski, španski i portugalski. Redovan je član Srpske akademije nauka i umetnosti.

LICA

Ljuba Sretenović Vrapče, alias Šampion, bokser
Miloš Biković
Ljuba Sretenović Vrapče (mnogo godina kasnije)
Mihailo Miša Janketić
Milinka, njegova majka
Danica Ristovski
Andra, njegov otac
Srđan Dedić
Dušica, njegova sestra
Anja Alač
Vlada, njegov brat
Daniel Sič
Draganče Stojiljković, bokser, njegov drug
Petar Benčina/ Uroš Jakovljević
Stole Apaš
Marko Živić
Ruža, njegova majka
Jelena Čvorović Paunović
Stari Perišić, pukovnik Udbe i predsednik bokserskog kluba „Radnički“, invalid bez leve ruke, narodni heroj
Slobodan Boda Ninković
Rakić, poručnik milicije, član uprave bokserskog kluba „Radnički“
Dejan Matić Mata
Kapetan Zorić, Ljubin trener
Milan Čučilović
Smiljka
Jelisaveta Orašanin
Ivica Lepi
Andrija Kuzmanović
Mita Majmun
Ivan Zarić
Kelnerica
Nataša Marković/ Milica Zarić
Vodnik Zdravko
Ivan Tomić
Sulja
Dragan Petrović Pele
Poparsić
Savo Radović
Čovek
Bora Nenić
Invalid
Lako Nikolić
Devojke, Udbovci, Vojnici, Oficiri, Bokseri, Prolaznici, Publika, Bolesnici, Bolničari
Stefan Radonjić, Aleksandra Ćosić, Miloš Petrović, Anita Stojadinović, Stojan Đorđević, Lazar Đukić, Milica Janković, Bogdan Bogdanović, Jovan Jelisavčić, Neven Bujić, Ivana Dudić, Maja Šuša, Nemanja Stamatović
Dečaci
Nemanja Pavlović, Filip Španović, Andrej Bogdanov, Luka Kovačević