KRVAVA SVADBA – BOLERO – Madlenianum

 

Madlenianum

Krunislav Simić

KRVAVA SVADBA – BOLERO


PREMIJERNA OBNOVA: 16. novembar 2018.
Velika scena MADLENIANUMA

 

Drama Krvave svadbe Federika Garsije Lorke inspirisala je koreografa Krunislava Simića da napravi celovečernji balet u dva dela u kome je vešto spojio muziku Španije i Lorkine likove, kreirajući balet nabijen emocijom, čežnjom i strastima. Simić je uspeo da „dočara strasnu cigansku noć Alhambre, koja je najromantičniji deo Granade, sa mesečinom i bodežima, sa topotom konja i Lorkinim stihovima…tugu i samoću u pokrete je znao da prenese Simić, upredajući ih (igrače) u neobuzdane vratolomne španske ritmove koji se probijaju kroz setu…uspostavljajući figure u vazduhu koje prkose zemljinoj teži.“, napisala je Gordana Krajačić posle premijernog izvođenja 2015. godine.

Žena i ženska duša u centru su baletske igre koja se razvejava na muzici najvećih španskih kompozitora i onih koji su se nadahnjivali španskim folklorom (Hoakin Rodrigo, Emilio de Diego, Manuel de Falja, Moris Ravel).

Boleru, čuvenom Ravelovom delu, orgijastičnom i čulnom, strast polako zauzima devičanske prostore narastajući  do kulminacije u snažnim i strašću nabijenim prostorima čovekove seksualnosti. Jedan od najvećih orkestratora svih vremena koncipirao je svoje delo za veliki simfonijski orkestar kao orkestarsku etidu, koja narasta od najtiših do najjačih prostora zvuka i zvučnosti. Jedna tema španske igre – bolera, jedini je motiv, ideja, fraza i melodija koja se, prolazeći kroz različite orkestarske grupe i pojedine solističke nastupe, menja u boji, dinamici, registru, kombinacijama instrumenata i grupa ostajući ista.

Španski Cigani, lepe Ciganke, sevanje noževa na mesečini, ljubav, ljubomora, patnja i čežnja predstavljaju okvir uzbudljivih događaja izraženih ljudskim telom, akcijom, plesom gradeći baletsko-dramsku prozu visokog naboja. Priča ispričana uz fantastičnu muziku: Manuela de Falja, velikog španskog kompozitora iz prve polovine 20. veka, poznatog po delu Noći u španskim vrtovima, koja je natopljena mirisima, dahom, strašću i jakim emocijama španskih ljudi, pejzaža, zemlje, folklora; zatim Hoakina Rodriga, koji je stekao svetsku slavu brojnim kompozicijama za gitaru, a njegov Concerto d’ Aranhuez, koncert za gitaru i orkestar, jedna je od najizvođenijih i najpopularnijih kompozicija 20. veka; spoj specifične španske izvorne muzike, posebno spoj lirike, nežnosti, ali i virtuoziteta, krase ovo izuzetno delo;i najizad Emilia de Diega poznatog filmskog stvaraoca i kompozitora, autora mnogih popularnih filmskih tema.

„Drama Krvave svadbe, znamenitog španskog književnika Federika Garsije Lorke, svojom gustom i nabijenom atmosferom gotovo da se sama pretvara u muziku i pokret. Taj izazov upućen telu, kod Lorke je neprestan i pretvara pokret u sliku, stanje, da bi se stvorila punoća strasti i ostrašćenosti, koja će se opet preobratiti u akciju u telu, sapetom trpljenjem, sputavanjem i zatomljenim erosom, izbiće kao prosvetljenje i pročišćenje duše. U jednom trenutku realizam, koji do tada vlada tragedijom, slama se i nestaje da bi ustupio mesto baletskoj fantaziji. Između prividnog mrtvila i naglih raskošnih događaja, potpuno iznenađujućih zatvaranja i otvaranja događaja, razapeta je baletsko-dramska proza o ženi i ženinoj duši u njoj.

Devičanska čežnja pobuđuje čuvstvo, poistovećuje se sa duhovnim i približava božanskom. Prenoseći se u prostor realnog, mada se sasvim ne izjednačava sa njim, ljubav postaje deo kosmosa, deo večnosti. Iluzija susreta sa voljenim je vrhunski trenutak ovenčan beskonačnošću: miri suprotnosti, premošćuje ponore i stvara simfoniju jedinstva. Prediskustveni i posleiskustveni devičanski i anđeoski prostor. Uzvišenost lepote, koju u sebi nosi, strastna je, a opet i oduhovljena. Bolero ponire u suštastvenost ljudskog  erosa, sugerišući da je ona najlepši dar, najveća sila i najveća dragocenost. Ona sama je neograničena i svemoćna.“ kaže za svoja dva baletska dela Krunislav Simić.

Krunislav Simić potpisuje libreto, koreografiju, režiju, scenografiju i izbor muzike, uz saradnike: kostimografa Ružicu Ristić, dizajnera svetla Srđana Jovanovića i asistenta koreografa Gordanu Simić.

Balet izvode najbolji igrači naše baletske scene: Ana Pavlović, Jovan Veselinović, Igor Pastor, Nada Stamatović, Gordana Simić, Milan Rus. U drugom delu, pod nazivom Bolero, igraju Milan Rus kao Muškarac Brankica Mandić kao Žena. Učestvuje i baletski ansambl: Jovica Begojev, Tejlor Klov, Miloš Živanović, Nikola Bjanko, Miloš Marijan, Tijana Šebez, Jovana Nestorovska, Dejana Zlatanovski, Tatjana Tatić i Ada Raspor.

 

PREMIJERA: 20. novembar 2015.

Manuel de Falja, Hoakin Rodrigo, Emilio de Diego, Moris Ravel

balet u dva dela

Režija, koreografija, scenografija i izbor muzike: Krunislav Simić

Kostimograf: Ružica Ristić, Dizajn svetla: Srđan Jovanović, Asistent i korepetitor koreografa: Gordana Simić


Krvava svadba

Leonardo  …………………. Jovan Veselinović
Mlada  ………………………. Ana Pavlović
Mladoženja  ………………. Igor Pastor
Leonardova majka  …….. Nada Stamatović
Leonardova žena ………… Brankica Mandić
Ciganka – pripovedač …… Milan Rus

Baletski ansambl: Jovica Begojev, Branko Sarić, Bernardo Badano, Nicola Bianco, Miloš Marijan, Tijana Šebez, Jovana Nestorovska, Dejana Zlatanovski, Jovanka Zarić, Ada Raspor


Bolero

Devojka ………….. Gordana Simić
Mladić …………….. Milan Rus

 

Baletski ansambl: Jovica Begojev, Branko Sarić, Bernardo Badano, Nicola Bianco, Miloš Marijan, Tijana Šebez, Jovana Nestorovska, Dejana Zlatanovski, Jovanka Zarić, Nada Stamatović, Ada Raspor, Brankica Mandić

Drama Krvave svadbe F.G. Lorke inspirisala je koreografa Krunislava Simića koji je u njoj čuo muziku i naslutio  pokret, buru strasti  vrtlog osećanja.
U likovima Lorkine drame, duboko suprotstavljenim i kontrastnim, pojavljuju se glavni motivi i elementi koji su mesec i smrt, kao simboli sudbine.
Žena i ženska duša glavni su i dodirni elementi drame i baletske igre koja se razvejava na muzici najvećih španskih kompozitora i onih koji su se inspirisali španskim folklorom (Hoakin Rodrigo, De Falja, Ravel )

U Boleru, čuvenom Ravelovom delu, orgijastičnom i čulnom, strast polako zauzima devičanske prostore narastajući  do kulminacije u  snažnim i strašću nabijenim prostorima čovekove seksualnosti.
Kosmos i kosmičko, večno i ljudsko, neograničeni prostori erotskog samo su podloga strastvene igre i plesa. Španski cigani, lepe ciganke, sevanje noževa na mesečini, ljubav, ljubomora, patnja i čežnja samo su okvir uzbudljivih dogadjaja izraženih ljudskim telom, akcijom, plesom gradeći baletsko-dramsku prozu visokog naboja.

Trajanje predstave: 1 sat i 40 minuta.