PAJACI (Opera) – Madlenianum

 

PAJACI

RUĐERO LEONKAVALO

Libreto: Ruđero Leonkavalo

premijera: 28.10.2011.
Velika scena Madlenianuma

Dirigent Stanko Jovanović
Inscenacija i režija
Jurij Aleksandrov
Scenograf i kostimograf
Vjačeslav Okunjev
Asistent reditelja
Tatjana Karpačeva

Pomoćnik reditelja i inspicijent Vesna Ćurčić- Petrović

solisti:
Kanio Hon Li
Neda Sofija Pižurica, Olga Malević-Đorđević
Tonio Aleksa Vasić
Silvio Vasa Stajkić, Nenad Nenić
Bepo Goran Strgar, Tibor Heveši

Hor – seljaci, seljanke:
Nevena Djordjević, Aleksandra Andjelković, Jelisaveta Cvjetković, Maja Tomašević, Milica Marjanović, Nataša Bogdanović,  Ana Pavlov, Jovana Bjelić, Dragana Radovanović, Aleksandra Branković, Svetlana Krstić, Jovana Ćirić, Marko Živković, Bojan Manojlović, Ivan Debeljak, Nikola Piperski, Vanja Biserčić, Igor Marinković, Sava Vemić, Stefan Hadžić, Srdjan Miletić, Nenad Milanović, Ivan Plazačić, Svetozar Vujić

Orkestar MADLENIANUMA, koncertmajstori  Balint Varga i Vesna Janssens

Opera Pajaci, Ruđera Leonkavala, koja je premijerno prikazana 28. oktobra 2011. na Velikoj sceni Madlenianuma, poznato je delo standardne operske, bekantističke literature, i često je izvođeno na svim svetskim scenama.  Delo je pisano u dva čina u trajanju od 70 minuta, izvodi se zajedno sa Kavalerijom rustikanom Maskanjia ili nekom drugom jednočinkom.
Naša inscenacija sadrži ceo prvi čin koji se odvija na probi ove predstave, a drugi i treći čin je integralno izvođenje Leonkavalove partiture.

Modernu, erotizovanu, dramatičnu, uzbudljivu i likovno raskošnu inscenaciju uradio je stari poznanik Madlenianuma i naše publike, gost reditelj iz Sankt Peterburga Jurij Aleksandrov koji je u našem teatru već postavio modernizovanu verziju Verdijeve Traviate obnovljenе januara meseca, a koja se  nalazi  na redovnom repertoaru.

Pajaci su pravi primer verističke opere, sa velikim arijama, koje su pevali vrhunski svetski solisti od Karuza do Pavarotija, snažnom, uzbudljivom dramskom radnjom visokog naboja. Radnja prepliće fikciju i stvarnost donoseći scenu u sceni, mešajući privatnost protagonista i  njihove uloge u naročitoj vrsti renesansnog pozorišta zvanog commedia dell’arte. Strast, ljubav, ljubomora, žestina emocija vode u tragediju.