JELENA JOVIČIĆ

JELENA JOVIČIĆ, Tiket Klub

JELENA JOVIČIĆ ZVEZDA “BEOVIZIJE”

Glumica po meri Holivuda

Tragom velikog interesovanja javnosti za devojku koja je sa Bodom Ninkovićem vodila “Beoviziju” došli smo do glumice zanimljive i “slučajne” biografije

Paradoksalno, ali istinito: na upravo završenoj ”Beoviziji” većinu pevačica je zasenila voditeljka programa. Toliko, da mnogi ne samo da su hteli da glasaju za nju, želeći da nas ona predstavlja na ”Pesmi Evrovizije”, već se danima pitaju: ”Ko je ona lepa devojka koja fenomenalno peva i pleše?”

Iako ”Beoviziju” mnogi osporavaju, jedno je izvesno: standardi su definitivno pomereni! Jelena Jovičić i Boda Ninković svojim glumačko-pevačko-igračkim umećem su pokazali da neko ko je na ovakvim događajima najčešće sporedan, može da bude zvezda večeri.

Zainteresovani da upoznamo osobu koja je toliko zaintrigirala javnost, sreli smo se sa Jelenom u jednom od beogradskih kafića. Sa sobom je unela talas svežeg vazduha i toplu energiju. Baš kao neka vila, pomislili smo dok se, praćena pogledima, približavala našem stolu.

– Neverovatno, slično su koleginicu Vesnu Stanković i mene doživeli u Edinburgu, kada smo nastupile na dobrotvornom koncertu za žrtve cunamija. Da li zbog etno-pesama sa ovih prostora, interpretacije, ili zbog divnih haljina Ljiljane Dabić, tek doživele smo ovacije, publika je tražila bis. Pevale smo trideset pet pesama, grlo mi se osušilo, ali me ”držalo” oduševljenje koje sam videla kod prisutnih. Bile smo zagonetka za njih, kritike su bile sjajne, svi su se pitali kakvi su to mistični glasovi i divne balkanske kompozicije-priča Jelena.

Interesuje nas ko je Jelena Jovičić, kažemo, bojeći se glumačke sujete, da znamo samo da je glumica Pozorišta na Terazijama.

– Glumica, mada mi se gluma dogodila slučajno-odgovara.-Bila sam studentkinja lingvistike na Filološkom fakultetu, kada me je na ulici sreo Boban Dedejić, saradnik Emira Kusturice, i pitao da li bih želela da glumim na filmu. Dok sam ga gledala u neverici, kazao je: ”Zlatna kočija prolazi samo jednom u životu, vaše je da odaberete da li ćete da se ukrcate u nju.” Odabrala sam da sednem u zlatnu kočiju, i obrela se u filmu ”Crna mačka, beli mačor”. Sledilo je ”Bure baruta”, i prva naslovna strana, baš u ”Ilustrovanoj Politici”, kao jedinog naturščika u tom filmu.

Na nagovor kolega iz ”Bureta” rešila je da proba da se upiše na glumu, i, mada se nije preterano pripremala, odmah je primljena.

Kako je na Akademiji provodila po čitav dan, sa žaljenjem je morala da napusti Filološki fakultet, ali, kaže, nije isključeno i da će te studije privesti kraju, jer misli da bi bila dobar pedagog. Po završetku Akademije sledio je angažman u Pozorištu na Terazijama, i uloge u ”Briljantinu”, ”Kis mi, Kejt”, ”Popu Ćiri i popu Spiri”, ”Lutki sa naslovne strane”… Istovremeno je nastupala u mjuziklima u Ateljeu, za koje kaže da su njena omiljena pozorišna forma.

U svetu je uobičajena stavar da glumci odlično pevaju, ali kod nas to nije baš redovna pojava. Jelena je propevala kada je prohodala. Sa samo šest godina tata ju je naučio da peva tercu. U Pančevu, u koje se porodica preselila iz Beograda, bila je član hora ”Jovan Bandur” i u muzičkoj školi učila klavir. Možda je zbog toga što se podrazumevalo da kada dođu gosti, Jelena obavezno nešto otpeva ili odsvira, bilo logično što joj je sudbina namenila scenu. U studentskim danima je sa rođakom osnovala muzičku grupu, pevale su džez, pop, fank i rok, i nastupale na prestižnim mestma, uključujući i ”Elington” u ”Hajatu”.

– Imam običaj da kažem da sam slučajno ušla u svet glume. Moja mama je stomatolog, tata arhitekta, i od njih nisam mogla da naučim šta je to scena. Najverovatnije da je u meni proradio umetnički gen jednog pretka, koji je posle Prvog svetskog rata u Beču završio glumačku školu, i bio poznat glumac u Pragu-smeje se Jelena, dodajući da je ponosna na to što je u karijeri niko nije gurao, i da su je roditelji uvek maksimalno podržavali.

Logično pitanje: kolikoju je opštenarodna popularnost, koju je doživela zahvaljujući ”Beoviziji”, promenila?

– Nimalo! Mislim da bi bilo pogubno ozbiljnu karijeru graditi na trenutnoj slavi, jer bi bila na staklenim nogama. Koren, osnov treba naći u sebi. Sebe bih najpre definisala kao potpuno prirodnu, samouverenu i radoznalu osobu. Uz to, disciplinovanu, i sportskog duha, čemu je doprinela odbojka koju sam trenirala dvanaest godina- priča.-Nikad ne gubim vreme, i uvek radim na sebi. ”Beovizija”, za koju me angažovala Anja Rogljić je bila odlično iskustvo. Boda Ninković, inače sjajan kolega i prijatelj, i ja smo menjali kostime, pevali evrovizijske evergrinove, zaista sam se osećala kao da sam u Holivudu. Bila sam obučena u sjajne kreacije Vladanke Celić, koja je, nezadovoljna kako mi stoji jedna haljina, uzela makaze i iglu, i prekrojila je na meni. Sada me zovu devojke koje su pred udajom i pitaju gde mogu da kupe takve modele!

Holivud! Tu smo je čekali, pitamo je li istina da je letos bila u prestonici filmske industrije i upoznala neke ”oskarovce”?

– Leto sam provela u Americi, malo u Čikagu, malo u Los Anđelesu. Zaista sam ostvarila interesantne kontakte, i planiram da ponovo idem tamo, ali pre svega, zato što obožavam putovanja-odgovara diplomatski. U Los Anđelesu mi je bilo zanimljivo to što imaju najlepše konobare na svetu. Naime, uglavnom je reč o manje poznatim i plaćenim glumcima, koji na taj način dodatno zarađuju. Takođe, na svakom koraku vas presreću agenti, menadžeri. Ništa neobično, jer reč je o središtu filmske industrije.

Do novog puta ”preko bare”, jer poziv je otvoren, Jelena je posvećena probama za predstavu ”Korus lajn”, čiju premijeru nestrpljivo čeka. Živi sama, udaju još ne planira, mada kaže da ima dugu i stabilnu vezu. Na noćnom stočiću drži gomilu knjiga, željna novih znanja i putovanja. Nestrpljivo čeka proleće, i šetnje pored Ušća.

Mada je vreme za intervju odavno isteklo, pričale smo još o tome kako se nedavno divno provela u Horgošu, i pevala uz cigansku muziku, kako žali što ne stiže da pročita sve što želi, i vidi sve drage ljude. Pogled na sat ju je trgnuo, jer iako ima slobodan dan, morala je da požuri kući, da spremi ručak za prijatelje.

– Dolaze mi Milica Milša i Žarko Jokanović, oni su mi kao brat i sestra, hoću da ih iznenadim nekim specijalitetom!