Petar Božović

Petar Božović, Tiket Klub

Petar Božović

Šampion u emocijama, glumi, boemiji i uživanju ostao je dosledan kodeksu stečenom još u domu za ratnu siročad, pa je iza grube fasade sačuvao nežno, veliko srce, koje svake sekunde nekog voli kao da mu je to poslednji put.

BEOGRAD – Verujem da svi koji su do sada dobili nagradu „Pavle Vuisić“ da je i zaslužuju, ali neminovno se nameće jedno: ovu nagradu zaslužio je jedino onaj čije ime ona nosi – kaže u intervjuu za „Blic” Petar Božović kom će nagrada za životno delo svečano biti uručena u ponedeljak na „Filmskim susretima” u Nišu.

Smršao 20 kilograma: Petar Božović

– Odavno ne očekujem da budem nagrađen. Čovek treba u mladosti da dobija nagrade, jer su tada podsticajne. Ali, ova me, eto, zatekla i proizvela jedno stanje koje sam imao kada sam bio mlad. Iskreno da vam kažem, bio sam veoma uzbuđen kada su mi javili. Valjda u meni još ima tog htenja i očekivanja. Prvenstveno sam zadovoljan što sam dobio nagradu koja nosi baš ime Pavla Vuisića.

Zašto?
– Pavle je jedan teško osvojiv himalajski vrh kom mi glumci težimo na svoj sizifovski način. Ustajemo, padamo, opet se penjemo savlađujući sebe na svoje zadovoljstvo, a posle ispadne – i na radost publike.

Kakva su vam sećanja na Pavla Vuisića?
– Vrlo upečatljiva sećanja. S njim čovek nije morao mnogo da razgovara da bi uspostavio kontakt; ukoliko ste imali nekih dodirnih tačaka, naravno. Sećam se, pozdravljali smo se nemo, tako što bismo ispruženu šaku primicali glavi. A onda me je on jednom pozdravio drugačije. Postavio je šaku kao da hoće da se rukuje, a zatim glavu spustio i primakao šaci. E, pa ja se njemu do zemlje klanjam zbog svega što je uradio! Takvi ljudi prosto ostaju. Stalno se ponavljaju ti filmovi i serije pa Pavle kao da je stalno tu. I kad me neko pita „kad je ono beše Pavle umro”, ja odgovorim: „Zar je umro?”

Smršali ste 20 kilograma? Koliko je potrebno samodiscipline i volje za takav podvig?
– Ne bih ulazio u metode, ali postoje razni načini za mršavljenje, a u osnovi svih jeste da manje jedete, manje pijete, a da se više krećete. Prosta stvar. Osnovno je da to rešite sami sa sobom. Da zacrtate, postavite cilj i ka tome težite svesno se odričući jednog pravca u životu kojem sam ja bio sklon u poslednje vreme, a to je hedonizam. Znate šta, i asketizam ima svojih lepih strana.