Velimir (Bata) Živojinović

Velimir (Bata) Živojinović

Rođen u Koraćici pod Kosmajem 5.VI 1933. Od svoje 15. godine nastupa kao scenski radnik, ponekad i kao statista u Akademskom pozorištu u Beogradu. Bez nekog upadljivog i izrazito vidljivog talenta završio je Srednju glumačku školu u Nišu i Novom Sadu. Nakon što je dva puta pao na prijemnim ispitima za Pozorišnu akademiju, 1954. godine biva primljen na Pozorišnu akademiju. U Beogradskom dramskom pozorištu više godina igra sve što mu ponude ( čak i ženu s feredžom i crnca koji u poluprofilu prošeta scenom ). Zanimljiv je podatak da je baš u tom periodu imao po 300 angažmana godišnje. Uveravajući sebe i druge da `daleko više voli pozorište nego film`, na filmu se prvi put pojavljuje 1955.godine u ostvarenju R. Novakovića PESMA SA KUMBARE. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, po broju uloga u SFRJ nedostignutu za sada, započinje epizodama u VLAKU BEZ VOZNOG REDA 1959.godine i RATU 1960. godine. Oba navedena ostvarenja su autorska dela V. Bulajića. Kasnije igra glavne i važnije uloge u skoro svim njegovim projektima: UZAVRELOM GRADU (1961), KOZARI (1962), gde je za lik kozaračkog seljaka nagrađen u Puli, POGLEDU U ZENICU SUNCA (1966), BITKI NA NERETVI (1969), VISOKOM NAPONU (1981), VELIKOM TRANSPORTU (1983) i u OBEĆANOJ ZEMLJI (1986). Posebno uspešno saradjuje još sa S. Jankovićem (RADOPOLJE, 1963.; NARODNI POSLANIK, 1964; VIŠNJA NA TAŠMAJDANU, 1968; PARTIZANI, 1974; TREN, 1978. Po njemu poslednje navedeno ostvarenje predstavlja krunu u njegovom dotadašnjem radu jer mu donosi nagradu u Moskvi. Uspešnu saradnju ostvaruje i sa rediteljem A. Petrovićem u delima: TRI, 1965. – za ulogu u ovom filmu dobija Zlatnu arenu u Puli kao i za ulogu u filmu NEPRIJATELJ,1967. godine, inače veliko ostvarenje našeg poznatog reditelja Ž. Pavlovića. Tada najcenjenija nagrada za filmska i pozorišna ostvarenja je bila pomenuta Zlatna arena koja se dodeljivala na filmskom i pozorišnom festivalu u Puli, Velimiru Živojinoviću je dospela u ruke još mnogo puta i to za uloge u filmovima SKUPLJAČI PERJA (1967); BREZA (1967), PRAZNIK (1967); MAJSTOR I MARGARITA (1972); TRAGOVI CRNE DEVOJKE (1972). Oktobarsku nagradu grada Beograda prima za poslednje pomenuta prethodna dva filma. Glavne i važnije uloge ostvaruje u filmovima najistknutijih reditelja svih generacija i iz svih sredina: R. Novakovića (PESMA, 1961; BEKSTVA. 1968; ), Ž. Pavlovića ( POVRATAK, 1966; HAJKA, 1977), Z. Velimirovića (DERVIŠ I SMRT, 1974; VRHOVI ZELENGORE, 1976; DOROTEJ, 1981.), V.Mimice (SELJAČKA BUNA 1573, 1975.), G. Paskaljevića ( ČUVAR PLAŽE U ZIMSKOM PERIODU,1976.; PAS KOJI JE VOLEO VOZOVE, 1977.), Ž. Nikolića ( BEŠTIJE, 1977, ČUDO NEVIDJENO, 1984.), B. Draškovića ( USIJANJE, 1979; ŽIVOT JE LEP, 1985.), L. Zafranovića (PAD ITALIJE, 1981.) i drugi. Na samom vrhu, najapartnija ličnost filmske glume u bivšoj SFRJ, kroz više od četiri decenije sa po pet do šest filmova godišnje, a ponekad i deset, autentičan je “izdanak tla”, glumac plemenitog kova, simbol je vremena i svedok domaćih lica, naravi i mentaliteta naroda kojem pripada i to sve bez folklora i rustikalne retorike. Čak i kada ne igra, a uloge je odbijao samo kada je bio prezauzet, njegova se popularnost – koju je stekao prvenstveno u akcionim filmovima ( npr. DIVERZANTI, 1967; MOST, 1969; VALTER BRANI SARAJEVO, 1972; PARTIZANSKA ESKADRILA, 1979.) – koristi kao “magnet” za finansiranje projekata. Vrlo agilan i sistematičan, izraženog menadžerskog dara, u odbranu staleških interesa bio je inicijator i osnivač (neko vreme i predsednik) Udruženja filmskih glumaca Srbije, takodje i direktor filmskog programa Slobidarskih svečanosti u Sopotu. Povremeno je glumio i na televiziji (npr. u televizijskoj seriji RADOVAN TREĆI). Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja (npr. Sedmojulsku nagradu SR Srbije1981. godine, te više puta na festivalu u Nišu).