DNK – Atelje 212

DNK - Atelje 212, Tiket Klub

DNK – Atelje 212

Stefan Belber

Prevod i režija: STEFAN SABLIĆ

Scenograf: DARKO NEDELJKOVIĆ
Kostimograf: ZORA MOJSILOVIĆ
Izbor muzike: NENAD VJEŠTICA
Lektor: dr LJILJANA MRKIĆ POPOVIĆ

IGRAJU:

TOBI – BORIS KOMNENIĆ
MAJK – NIKOLA VUJOVIĆ
LISA – RADMILA TOMOVIĆ

“ZABORAVLJENA BLISKOST.”
Tanja Nježić, Blic

Stefan Belber jedan je od vodećih pisaca savremene američke drame. Rođen je u Vašingtonu, studirao je filozofiju, a 25 godina je došao u Njujork gde se upisao na program za dramske pisce na Džulijardu (The Juilliard School). Kod nas je najpoznatiji po drami „Traka“ (Tape ) koju je preradio u scenario za istoimeni film.

„Match“ je prvi put je izveden 2004. godine na Brodveju u Njujorku u pozorištu Plymouth Theatre, u sledećoj podeli: Tobi – Frenk Lanđela (Frank Langella), Majk – Rej Liota (Ray Lioota) Lisa – Džejn Adams (Jane Adams).

“DNK pokreće mnoga važna pitanja o smislu umetnosti, odnosu umetnosti i porodice, ali i o velikoj usamljenosti.”
YellowCab

„Da li nam je dozvoljeno da u ime ljudske slobode, a u ovom slučaju još veće – umetničke, povredimo druge, da budemo ravnodušni na drame života koje čak i ne primećujemo? Jureći i osvajajući slobodu, načinom življenja i stvaranja, da li se udaljavamo od ljudskih odgovornosti, bliskosti sa ljudima, empatije i emocija? To su pitanja koja se mogu naći u ovoj drami. Na sreću ni pisac ni predstava neće dati odgovor. Možda ćete vi pronaći odgovore kroz tumačenje tri divna glumca sa kojima sam imao sreću da radim.“

Stefan Sablić

KRITIKA:

(…) Sa druge strane, tekst „DNK” Stefana Belbera je mnogo vrednija, gorko smešna, ponekad i eksplozivno sarkastična, savremena kamerna drama, koja se odvija između tri lika, u njujorškom stanu. Pomalo trilerski komponovana, u smislu toga da, u prvom delu, napeto održava jednu skrivenu tenziju, drama analizira odnose svakodnevice i umetnosti, privatnog i javnog, kao i pitanja edukacije, kulturnog elitizma, porodičnog života, odgovornosti itd.

Može se reći da je predstava, u režiji Stefana Sablića, postavljena stilizovano realistički, pri čemu se bazični realizam često izvrće u efektnu, razobličavajuću karikaturu. Reditelj se opravdano oslonio na glumačku ubedljivost – svi glumci specifično i verodostojno oblikuju likove ove drame. Boris Komnenić bleštavo inspirisano igra protagonistu Tobija, profesora i koreografa, osobenjaka, zapuštenog i ucrvljalog od samoće. Glumac nastupa karikaturalno, gradeći tako izrazito ironičan stav prema njegovoj ekscentričnosti, kao i prema snobizmu i pozerstvu, karakterističnim za umetničke krugove (na primer, putem krajnje afektiranog izgovaranja pojedinih reči).

Radmila Tomović Lisu tumači diskretno realistički, fino psihološki prostudirano. Sa neposrednošću i toplinom stvara lik žene koja je usamljena zbog emotivnog udaljavanja od svog supruga, ali je istovremeno neposustajuće jaka, otporna na iskušenja i nepokolebljiva u namerama da ga podrži. Nikola Vujović u početku svedenije igra Lisinog muža Majka, da bi u drugoj polovini predstave ta suzdržanost pukla u svoju suprotnost, nezadrživi, dugo godina potiskivani bes zbog osećanja napuštenosti.

„DNK” je predstava kakvih, svakako, treba da bude više u našim pozorištima – nepretenciozna, jednostavna i pristupačna, komična, ali i potresna.

DNK - Atelje 212, Tiket Klub