Dnevnik Ane Frank (Opera) – Madlenianum

 

Dnevnik Ane Frank

Grigorij Frid

Mono-opera

Dirigent: Vesna Šouc Tričković
Režiser: Staša Koprivica
Scenografija: Tanja Marčetić
Kostimografija: Ružica Ristić

ANA FRANK:  Suzana Šuvaković Savić
Dušica Bijelić

Premijera: 25. maj 2008 u 20.00
Mala scena MADLENIANUMA

OPERSKA ANA FRANK PRVI PUT U SRBIJI

Sudbina devojčice-heroja Ane Frank poznata je svima koji su makar jednom u osnovnoj školi dobili njen Dnevnik kao poklon za „odličan uspeh i primerno vladanje“. Ana Frank imala je samo šesnaest godina kada je, među poslednjima, zajedno sa majkom i sestrom umrla od tifusa u koncentracionom logoru Aušvic. Dogodilo se to samo mesec dana pre oslobođenja logora. Bila je to, rekli bismo danas, prava ironija, jer još u leto 1944. činilo se da će se Frankovi izvući. Sklonjeni u kući u Amsterdamu, koja je danas gotovo idolopoklonička adresa modernog turizma, porodica je već videla kraj rata kada je u avgustu te godine provaljena. Za Anom je ostao samo njen dnevnik; dnevnik iz teških godina u koji je jedna prerano sazrela devojčica beležila misli, lepila delove odeće, isečke iz novina; dnevnik koji je po svemu tretirala kao živo biće i jedinog iskrenog prijatelja.

Taj čuveni dnevnik, na koji je bačena senka jedne nesrećne smrti, sada je stvarni i jedini lik u operi Grigorija Frida, koja se postavlja na Maloj sceni Madlenianuma. Da li se u sat ili nešto malo jače može opisati svo stradalništvo? Može li se dočarati lik zarobljene devojčice? Na ova pitanja opera Grigorija Frida Dnevnik Ane Frank daje pozitivan odgovor, nudeći se sada i našim posetiocima, po prvi put u Srbiji. Ono što svakako kao značajka ove produkcije treba da se istakne, jeste da ovu žensku priču u Madlenianumu postavlja potpuno ženska ekipa. Ženski rukopis, sigurni smo, doneće specifični kvalitet i senzibilnost koji će na scenu izneti veliku i nezaboravnu Anu Frank – stradalnicu, spisateljicu, ali pre svega ženu.

DNEVNIK KOJI DAJE SNAGU MNOGIMA

Često se kaže da je “istina u oku posmatrača”. Tako strahote Drugog svetskog rata deluju bliže i potresnije posmatrane kroz perspektivu jedne sasvim posebne četrnaestogodišnje devojčice, nego kroz istorijske knjige i izveštaje. Po čemu je Ana Frank posebna? Iako vrlo mlada, ratom sprečena da ostvari većinu životnih iskustava, izolovana i usamljena, Ana poseduje neverovatnu čvrstinu, mudrost i nadu koju ništa ne uspeva da uništi. Do poslednjeg reda njenog dnevnika, ona je ubeđena da će sve izaći na dobro. Uprkos njenoj tragičnoj smrti u koncentracionom logoru, a zahvaljujući istrajnosti i duhu ove mlade autorke, priča o amsterdamskom skrovištu i sudbini dveju porodica koje se u njemu kriju nastavlja da živi sve do dana današnjeg. Njen dnevnik daje snagu mnogima koji gube veru u život, teši i upozorava: treba da cenimo ono što imamo, jer sve može nestati kroz samo nekoliko trenutaka.

Kada se ovoj potresnoj priči pridoda beskrajno slojevita muzika Grigorija Frida, nastaje delo koje nas ostavlja zamišljenim i daje novu boju današnjici u kojoj živimo. Ima li boljeg načina za oslikavanje stanje jedne duše nego kroz pesmu? Anina pesma, naizmenično krhka i snažna, opstaje čak i u logoru, i podseća nas da postoje veće i važnije svari od naših svakodnevnih briga.

                                          Staša Koprivica, rediteljka opere Dnevnik Ane Frank

 

SPECIJALISTA ZA MONO-OPERU

Grigorij Samuilović Frid češće se nego drugi kompozitori oprobao se u mono-operi (ili monolog-operi), žanru koji nije mnogo zastupljen među kamernim operama. Doneti čitavo delo na plećima jednog pevača – na to se ipak malo koji kompozitor odlučivao, a Frid je napisao čak dve mono-opere. Pored Dnevnika Ane Frank (1969), opere koja se sada postavlja u Madlenianumu, dovršio je i Van Gogova pisma (1975) za bariton.

No, ovaj dugovečni kompozitor nije se okušao samo u operi, već je u sovjetskoj i ruskoj muzici poznat i po tri simfonije, kamernim delima za različite instrumentalne sastave, kao i po instrumentalnim koncertima, među kojima se ističe Koncert za violu, klavir i kamerni orkestar (1981). Frid je počeo da komponuje u ključu takozvane sovjetske avangarde, ali je posle 1970. počeo da u svoj opus uključuje i dvanaestotonske inovacije. Uprkos ovoj raznolikosti i danas se smatra kompozitorom sa sopstvenim stilom, koji se uz Ščedrina broji u najveće žive ruske muzičke stvaraoce danas.

Dnevnik Ane Frank sam kompozitor ocenio je kao „filozofski i duboko etički čin“. U ovoj operi lirski delovi dnevnika uključuju se praktično u celosti u narativni tok većinom atonalne muzike koja ima snažan ispovedni i rečitativni karakter.